Zupčanici se već dugo koriste u prijenosu. Već 300. godine prije Krista, starogrčki filozof Aristotel, u svojim *Mehaničkim problemima*, raspravljao je o upotrebi zupčanika od bronce ili lijevanog željeza za prijenos rotacijskog gibanja. Drevna kineska kočija-s jugom već je koristila kompletan sustav zupčanika. Međutim, stari zupčanici bili su izrađeni od drva ili lijevanog metala i mogli su prenositi samo rotacijsko gibanje između osovina, ne jamčeći glatki prijenos. Njihova-nosivost također je bila vrlo mala.
Za prijenos se uglavnom koriste plastični zupčanici. Izrađeni od plastike, zahvataju nazubljene mehaničke dijelove, a njihova primjena u mehaničkim prijenosima i cjelokupnom području strojarstva izuzetno je raširena.
Moderna tehnologija zupčanika postigla je: module zupčanika od 0,004~100 mm; promjer zupčanika od 1 mm~150 mm; prijenos snage do 100 000 kW; brzine do 10.000 okretaja u minuti; a maksimalne obodne brzine 300 m/s.
